Ove godine u mjesecu studenom obilježavamo trideset godina od pada grada Vukovara, najveće tragedije u novijoj hrvatskoj povijesti. Kroz sve ove godine postalo je jasno da na taj strašni događaj dijelimo kao narod kolektivno sjećanje i emocije. Potaknuti time, godišnjicu smo odlučili obilježiti istraživanjem povijesti svakodnevice. Ne istražujemo poznate činjenice, već živote i priče ljudi u to teško i neizvjesno vrijeme, ma gdje god se oni nalazili.
Učenici su u razgovoru sa svojim ukućanima (metoda usmene povijesti) istraživali svakodnevni život navike, emocije i anegdote koje su nastale pod utjecajem kolektivne vukovarske traume. Svjesni ograničenja, osobnog doživljaj, jakih emocija i zaborava, na ovaj način smo dali glas „malim ljudima” i anonimnim junacima (povijest odozdo) čije su osobne priče povezane s Vukovarom. Neki od tih ljudi su bili tek djeca, neki već junaci na prvoj crti bojišta, no ono što možemo izvući kao zaključak iz svih ovih priča je kako su ti njihovi dani unazad trideset godina bili obavijesni strahom, nevjericom, tugom i željom za mirom.
Naše istraživanje možete pogledati na poveznici.
